Ekonomija na 'keš': Šta bosanski contractori mogu naučiti Wall Street o likvidnosti

Ako želite razumjeti pravo značenje riječi „likvidnost“, nemojte čitati The Wall Street Journal. Nemojte gledati CNBC.

Otiđite na gradilište u Astoriji, St. Louisu ili Jacksonvilleu petkom u 16:00 sati. Pronađite čovjeka prekrivenog prašinom od gipsanih ploča, u Timberland čizmama i sa Bluetooth slušalicom u uhu.

Gledajte šta se dešava kada plaća svoje ljude. Posegne u džep i izvuče rolu gotovine debelu toliko da bi se magarac mogao ugušiti. Drži je jedna jedina, prenapregnuta gumica.

On odljepljuje novčanice od sto dolara kao da dijeli špil karata. Jedan, dva, tri... U roku od 60 sekundi, podijelio je 12.000 dolara. Bez aplikacija. Bez bankovnih transfera. Bez čekanja „3-5 radnih dana“.

Ovo je ekonomija bosanskih podizvođača (contractora). I iskreno? Stabilnija je od Silicon Valley-a.

Američki finansijski sistem izgrađen je na obećanju. Imate broj na ekranu. Banka obećava da će vam dati taj novac. Berza obećava da vaše akcije nešto vrijede.

Bosanski contractor ne vjeruje u obećanja. On vjeruje u „Benjamine“.

Zašto? Zato što se sjećamo Jugobanke. Sjećamo se hiperinflacije. Sjećamo se kada su se banke zatvorile, a novac na ekranu nestao.

Ako sutra nestane struje u cijeloj državi, onaj sa Bitcoinom je bankrotirao. Tip sa gumenom trakom kupuje posljednji generator u Home Depotu.

Trejderi sa Wall Streeta troše milione na algoritme kako bi dobili 1% prednosti na tržištu. Bosanac dobije povrat od 15% trenutno, samo izgovaranjem jedne magične rečenice:

„Koliko je za keš?“

Cijena: 10.000 dolara.

Pitanje: „Gazda, imam pare kod sebe odmah. Bez fakture. Bez čekanja. Samo ti i ja.“

Nova cijena: 8.500 dolara.

Upravo je zaradio 1.500 dolara bez poreza (navodno) u 10 sekundi. To je bolje od bilo kojeg menadžera hedge fonda u New Yorku. Gotovina je poluga. Gotovina je brzina. Gotovina rješava probleme koje kreditne kartice stvaraju.